drogiram se acetonom. na vati. miriše na jagodu i vaniliju.
zar prevara nije i da samo misliš o meni?
zar prevara nije i da samo misliš o meni?
bol je obostrana. manje je više. da, da… bol je obostrana.
prije nekoliko dana sam rekla da mi je neuporedivo lakše napisati svoje misli nego ih naglas izreći. ali, ne mogu ni to. pokušavam da ne kažem previše, pokušavam da kažem više od premalo, jer je užasan teret koji me pritišće i nestalo mi je svih izvora olakšavanja istog. that awkward moment, kada shvatiš da u…
… i općenito je tužan svijet odraslih. realno.
unatrag, unatrag, unatrag, vrati unatrag.
nek’ boli dok boli. rukama stegni kožu svoju, poda mnom zategni strah. noktima pucaj u znoju. još ovaj put dok traži i zove, zaklonit ću. još neki put dok zrači i moli, poklonit ću. drži mene, voli mene. slomi se, osloni se. od sebe, od mene.
nešto tako. i ja (kao) nikad nisam izgledala nego danas i oni me (kao) znaju samo godinu i po i jučerašnji datum (kao) nema nikakve veze sa tim. (a ja mislim da i nema.) (možda su to one gluposti poput podsvijesti i sličnog.) prekrižite riječ koja je suvišna.
i sada… pretpostavljam da nastavljam bjezati.
Znam da ce me jednog dana sav otrov, sabran u mojoj zjenici ugristi i pitati me zalim li za necim. ”Ne zalim”, voljela bih reci. Voljela bih za dosta godina pogledati unazad i ne kajati se. Zeljela bih odrzati glavu nad povrsinom onako kako to nikad prije nisam prizeljkivala i sjecati se dana kada sam mislila…